
Još jedan skok do Grčke. Ukradeni dani spojeni sa vikendom kao pozdrav letu. Kroz Makedoniju sve, naravno, izgleda kao dobrodošlica jeseni, sa neprestanom kišom i temperaturom zbog koje smo uključili grejanje u kolima, ali sa promenom vremenske zone kao da se promenila i klimatska.
Tako da… Prvo, bilo nam je divno vreme. I da, kupali smo se. I sunčali. Ali o tom potom.
Prednost kasnog odlaska: nema gužvi na granici. Uopšte. Nema ni u Predejanima, ali ne može da se sedi napolju, a unutra…………..nepodnošljiva lakoća nenošenja maske i nepridržavanja bilo kakvih mera sve više uzima maha.
Stižemo noću, oko pola dvanaest po grčkom. Žalimo za ukradenim satom, ali.. kasno pošli, kasno došli. Duva… Stolovi restorana na plaži su prazni. No, brza hrana radi. Četiri girosa, komplet. Koka-kola, pivo, vino… Kafa, voda, osnovne potrepštine, čekaju nas u stanu. Naučili smo kako je pametno ostaviti zalihe.
Kapija na ulazu u dvorište širom otvorena. Sve roletne nа zgradi spuštene. Taksisisu i Petridisu leto se završilo pre 22. septembra kada je jesen, zajedno sa nama, zvanično ušla u Grčku. Lako je njima. Uvek mogu za pola sata od Soluna do svojih vikend stanova. Razmaženi.
Ujutru na dnevnom svetlu, videsmo na Taksidisovim roletnama sledeći natpis:

?
GRČKALICA 1
Šta je to?
Obaveštenje za one koji, kažu, obijaju prazne stanove? Da ne provaljuju bez veze. Stvarno je pitalica u grčkom stilu, prva u nizu (grčkalica). Šta, lopovi dođu, pogledaju natpis, kao, nema para, a, pa dobro, hvala što ste nam rekli, da ne gubimo vreme. Kad bude imalo, vi sklonite natpis, pa ćemo onda da obijamo ?!? I drugo, zašto Taksidis piše na engleskom? Očekuje internacionalne lopove? I zašto nepravilno? Zar ne zna kako se piše novac na engleskom? Ipak je on učitelj, a ta se reč bar stalno viđa? Možda misli da su lopovi neki migranti, koji ne bi razumeli ako je pravilno napisano? Ili je sve to deo neke veće mudre politike, koju mi glupi Srbi nikako da prokljuvimo, a koja omogućava Grcima da žive mnogo bolje od nas? Dođe mi da napišem na našim roletnama: UTE EDO (ni ovde, na grčkom) ali i to malo nepravilno, da znaju ljudi da ne gube vreme ni sa nama, a usput da ukapiraju da nismo Grci nego se pravimo.
Sutra, sunčano, ali hladno. Duva vetar, more lepo, malo talasasto, ali teško je, čak i nama, zakletim „gde god nađeš malo vode, ti d… posadi“ da uđemo i da se kupamo.
Zato, pravac Edesa – gradić čudesa.

Edesa zahteva poseban osvrt, kao naseobina čiji temelji postoje još iz trećeg veka pre nove ere, zatim kao vizantijska Vodena, kao i Varoš sa delimično obnovljenim gradskim jezgrom i prelepim crkvama iz 14. I 15.veka koje su dostupne posetiocima, naravno samo ako su vakcinisani, imaju negativan PSR, ili potvrdu o preležanom kovidu. (AHA!)

Takođe, u sred grada se nalaze impozantni vodopadi, (vodeni muzej na otvorenom) koji se neverovatnom snagom i ogromnom vodenom masom obrušavaju u dolinu, na koju se pruža fantastičan pogled. Nikad nisam videla takve vodopade, a nisam ni čula za tako velike vodopade u samom gradu.
E pa, ni sada ih nisam videla.
GRČKALICA 2:
Gde je nestala voda? Na naše pitanje, gde su vodopadi, dobili smo odgovor, nema dovoljno vode i onda, neštoneštonešto, nažalost… (?) Nema vode? Mali vodopadići „rade“ , jeste leto, jeste bio sunčan period bez kiše, ali.. bili smo mi i i ranije u leto…
Evo samo jednog dela jednog tadašnjeg vovopada:

Prolazi Grk i pita nas da li se ovde ide za vodopade. Da, kažemo, vodopadi su tu, ali voda nije. Čovek ne može da veruje svojim ušima. Mi sležemo ramenima. To su tvoji vodopadi, ti treba da znaš šta se desilo. Ne bi me iznenadilo da su Grci, kao što su zbog korone zabranili dolazak na plaže prošle godine, nekako ukinuli i vodopade. Kako? Nemam pojma. Čekam da ih vrate.
GRČKALICA 3:
Zašto svi vlasnici kafana, pogotovo oni koji su i kuvari i konobari, ne crtaju obroke na čaršavima na stolu u razmeri 1 na 1? Štedi se na meniju, a dobijaju se najtačnije informacije.

Ovolika cipura, pet riba 20e, i sveže lignjice, evo malo levo se vidi kolike su, ima ih za jednu porciju.
Nea Mihaniona, preslatko ribarsko mesto bez plaže,ali sa dokovima na koje se istovaruju tone plodova mora. Kafana Stratos. Tako se tu dogovarate za večeru, tako izgleda jednokratni jelovnik. Uvek je za jednim od stolova i posada broda koja je ulovila ribu koju jedete. Garantuju za kvalitet. Prva ruka. Riba bi bila svežija samo da smo je sami uhvatili.
GRČKALICA 4:
Zašto su veće gužve u restoranima trećeg dana jeseni nego usred sezone? Imaju li ti Solunjani kuće i u kućama kuhinje? Za vikend, naći mesto za ručak u restoranu je vrlo, vrlo teško… ali ne i nemoguće. Aterine, ili smelt na engleskom, vrlo male ribe, za koje nisam sigurna ni da ih je dozvoljeno loviti, koje izgledaju kao čvarci i neverovatno su ukusne, nismo uspeli da nađemo, ali je dobro vreme za cipuru. Cipura, sa naglaskom na „u“ je izvanredna riba koja se sada može naći po izuzetno povoljnoj ceni (7evra na pijaci do 28 u kafani, dok je u sezoni znatno skuplja), a cipuro, sa naglaskok na „i“ je rakija, bez anisa (za razliku od uza) koju oni piju sa mnogo leda i donose u flašicama od dva deci po glavi gosta. Pa ako glava može to da izdrži, srce uživa. Kao i stomak. Cipura i cipuro odlično se slažu.

Zaboravih da kažem. Sutradan je došla gospođa Spiridokakoveć i lepo se ispozdravljala sa nama, održavši nam mali čas grčkog. Pojavio se i Taksidis, kaže, samo obilazi imanje, nabrao nam grožđe, objasnio da redovno dolazi na par sati, upozorio nas na barbarose i odao nam tajnu da kapiju ostavlja otvorenu da pokaže kleftisima (lopovima) da nema šta da krije i još jednom nam skrenuo pažnju da ne verujemo baš svima u zgradi. Gospođa Spiridokakoveć, ali psssst, psssst, izgleda da se, samo šššššššš, nikom ni reč…. v a k c i n i s a l a. Pa se uobraaaaaazila. Sad je sve jasno.
I, ko što rekoh na početku, kupasmo se tri dana, posle onog prvog koji smo proveli u Edesi. Divno i mirno, samo malo hladnije more. Dok se ne navikneš.
I onda uđeš u vodu a ispred tebe, pored tebe, oko tebe galebovi. Mirni, plutaju u tišini, ako si i ti dovoljno tih.
Jer i ptice, kojima je dato da lete, vole da se odmaraju na talasima. Pa šta onda mi, prašinari, više od toga možemo da tražimo?
Sem da zaplivamo sa njima. Da plivamo sa pticama.