
Kanadska spisateljica Lusi Mod Montgomeri, koja je nama možda najpoznatija po Ani iz Zelenih zabata, knjizi ili seriji snimljenoj prema istoj, napisala je i Plavi zamak.
Knjigu sam kupila zbog prelepih tvrdih korica sa omotom na kome je identična slika mlade žene na zelenim poljima pod bledoljubičastim nebom. Unutrašnje strane korica su takođe vrlo primamljive, ilustrovane kao starinski nežni tapeti na kojima su slike u pozlaćenim ramovima, ali i knjige i šoljica kafe.
Naslov u zlatotisku upotpunjava utisak koji poziva na uživanje i dokazuje da svako pravilo, pa i ono „ ne sudi o knjizi po koricama“ ima izuzetke.
Jer, Plavi zamak je ljubavni roman u svom najboljem izdanju. Valeri, 29-ogodišnja usedelica, neprivlačna i bezbojna prema merilima toga doba i svoje porodice, guši se u uskogrudnoj licemernoj sredini u kojoj se čak i na čitanje romana gleda sa neodobravanjem. Jedino zadovoljstvo joj predstavljaju knjige o prirodi i njenim stanovnicima koje piše Džon Foster (i u koje posredno i mi možemo da zavirimo) i bekstvo u svoj izmaštani Plavi zamak.
Tako bi to trajalo ko zna do kada, da Valeri nije dobila dijagnozu da joj je preostalo samo godinu dana života, što drastično menja njen pogled na život, ili na ono što misli da joj je od života ostalo, jer više nema vremena za strah.
„Strašno je živeti sa strahom. Od svega postojećeg, strah čoveka najviše unižava.“
Oslobodivši se straha, Valeri otvara vrata emocijama i doživljajima za koje je mislila da su mogući samo u njenom Plavom zamku.
„Činilo joj se da živi u čudesnoj kući života i da svakoga dana otvara novu tajanstvenu sobu.“
Iako roman ima sve elemente klasičnog ljubića, njegova je glavna junakinja razborita, plemenita, mudra i moderna mlada žena, kao što je bila i sama spisateljica.
A što se tiče tih elemenata:
„-Topla vatra – knjige – udobnost – sigurnost – mačke na krznu kraj nas. Mesečino
– rekao je Barni,
-Da li bi sada bila srećnija da imaš milion dolara?
-Ne, ni upola ovako srećna. Tada bih bila do smrti zamorena obavezama i pravilima“
Stvarno, šta bi nas učinilo srećnijima?