MAJSTOR I MARGARITA – Mihail Bulgakov

Odlagala sam da pišem o ovoj knjizi, prosto zato što se bojim da nekom rečenicom u osvrtu ili nekom nespretnošću, slučajno odbijem potencijalnog čitaoca. A stvarno ne bih podnela da zbog mene i jedan jedini čitalac ne pročita ovaj roman.

Jer, ovo je, svakako, knjiga mog života. Samim tim mora i ona ovde doći na red.

Ima li boljeg vremena od Uskrsa, i to baš ovog Uskrsa, da se osvrnemo na ovo delo?

Stranicama ove knjige kojih je preko 400, suvereno vlada profesor Woland sa svojom svitom, koju čine Korovljev u kockastom odelu, crni mačak Behemot i povremeno veštica Hela. Ove „sile mraka“ zavodljive su i neodoljive.

„Budi tako dobar i zamisli se nad pitanjem: Što bi činilo tvoje dobro kad ne bi postojalo zlo i kako bi izgledala zemlja kad bi sa nje nestale sjene? Sjene nastaju od ljudi i predmeta“, kaže profesor Woland.

.

Moskva, 30-tih godina prošlog veka, komunistička cenzura i Majstor koji piše roman o Ponciju Pilatu i koji u jednom trenutku, razočaran i rastrzan, taj rukopis spaljuje u peći.

„- Oprostite, ne verujem – odgovorio je Woland –  to je nemoguće, rukopisi ne gore!

No, Behemote, daj ovamo roman……….

Margarita je zadrhtala i povikala, ponovo uzbuđena do suza:

-Evo ga, rukopis! Evo ga!“

Margarita je, pak, jednostavno, ona koja voli.

„Pogledala me je začuđeno i ja sam iznenada i potpuno neočekivano shvatio da sam čitav život ljubio upravo tu ženu! Kakva stvar, ha? Vi ćete svakako reći da sam lud?“

Da li je ludilo ono što obuzima Margaritu koja ide za Majstorom, brani ga, podržava, bezrezervno mu je verna i bezrezervno veruje u njegovo delo. Margarita je žena sa velikim Ž. Strastvena. Neustrašiva. Nezaustavljiva. Odana. Dostojanstvena. Sklopiće pakt i sa samim Sotonom i biće domaćica na njegovom Balu, ako joj je obećano da će joj zauzvat, biti ispunjena jedna želja.

Jedna.

Koju ona potroši da spase večnih muka decoubicu Fridu.

I onda, kad joj je jedina misao da po završetku Bala ode do reke i utopi se, njeno je držanje  i dalje kraljevsko i njime impresionira i samog Wolanda.

„Tako valja! Mi smo vas samo iskušavali – rekao je Woland – nikoga i ništa nemojte  moliti! Nikoga i ništa, posebno ne one koji su jači od vas. Sami će predložiti i sami će sve dati. Sednite, ponosna ženo.“

Mislim da sam bila zaljubljena u profesora Wolanda. Pa ko ne bi bio? 

A, pored toga, duboko saosećam sa Pontijem Pilatom.

Da od ove knjige ostane samo Majstorov rukopis o Ponciju Pilatu, opet bi to bilo nešto

najbolje što sam pročitala.

„U bijelom plaštu s purpurnom podstavom, hodom konjanika, u rano jutro četrnaestog dana proljetnog mjeseca nisana, u natkritu kolonadu između dva krila dvorca Heroda Velikog, ušao je Prokurator Judeje Poncije Pilat.“

Poncije Pilat, u trenutku kad mu dovode Ješuu Ha-Nocrija pati od strahovite migrene (opis migrene jasno govori da Bulgakov spada u one koji dobro poznaju taj nepodnošljiv bol) koju mu Ješua odagna lako i bez traženja ikakvog ustupka.

„- A sada mi kaži zašto čitavo vrijeme upotrebljavaš riječi ’dobri ljudi’? Zar ti sve ljude, što li, tako nazivaš?

-Sve – odgovorio je uhapšenik – zlih ljudi nema na svijetu.

– To prvi put čujem – rekao je Pilat i podsmjehnuo se. –Ali možda premalo poznajem život! ……….

A, evo, na primjer, centurion Mark (koji je prethodno izbičevao Ješuu, prim.autora), njega su prozvali Štakaroš – zar je on dobar?

-Da  – odgovorio je uhapšenik – on je, istina, nesretan čovjek. Od tog vremena kako su ga dobri ljudi unakazili, on je postao okrutan i bezdušan. Bilo bi zanimljivo znati ko ga je unakazio?

– Odmah ti mogu reći – odazvao se Pilat – jer sam bio svjedok. Dobri ljudi bacili su se na njega kao psi na medvjeda……. i da nije s krila zasjekla konjica, a njome sam rukovodio ja – ti, filozofe, ne bi mogao razgovarati sa Štakarošem“.

I tako, dok pišem ovaj tekst na dan kad je vaskrsao Onaj koga su dobri ljudi razapeli dva dana ranije, osećam zahvalnost zbog svih dobrih ljudi koji me okružuju.

A dok sam prepisivala citate iz knjige, odjednom sam shvatila da je u pitanju hrvatski prevod, (inače odličan) što nisam ni primetila pre dvadeset i više godina kad sam je čitala prvi put.

Isto tako, tek sam danas otkrila da je Bulgakov zapravo Ukrajinac, što ni jednog trenutka nisam pomislila, niti sam smatrala da je važno, dok sam čitala Majstora i Margaritu..

Dobri ljudi.

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *