SREĆA ZA DVOJE – P.Z.Rajzin

Evo jedne baš baš lepe knjige.

Znate ono kad uđete u knjižaru, pa vas napadnu vrišteći naslovi: svetska književna senzacija, najuži  izbor za tu i tu nagradu…  ili, još bolje: velika sniženja, tri knjige po ceni od 399din…

Vi onda bacite oko i na brzinu odaberete neku koja vam se čini da bi mogla biti interesantna. I dogodi se upravo to, da za male pare, rukovodeći se samo svojim njuhom, (jer su opisi na kraju knjige stvarno često u najmanju ruku varljivi) dobijete knjigu u kojoj apsolutno uživate.

Obična knjiga o običnom životu dvoje ljudi čije se orbite uopšte ne dodiruju ni poslovno, ni privatno, čak ni geografski, sve dok se ne umeša neka sveznajuća neprirodna sila, da ne kažemo, veštačka inteligencija.

Da, baš tako. I ne dozvolite da vas to odbije. Pisana sjajno i pitko, najpre u dva glasa, pa zatim u četiri, i najzad u pet glasova, daje nam izvrstan uvid u glave dva ljudska bića i dva (posle i tri), hm…kompjutera.

„Evo kako se to dogodilo. Bio sam svedok scene jer sam sve pratio kroz kao igla tanušni otvor na njenom laptopu, kao i nekoliko mobilnih telefona i tableta koji su bili uključeni u blizini. (Tehnička beleška: činim to na potpuno isti način kao što se to radi u sedištu Konzervativne partije u Čeltenhamu, Virdžiniji, i na Trgu Lubjanka u Moskvi. To uopšte nije teško, ukoliko kapirate princip rada kompjuterskog softvera. Još je lakše ako ste ujedno baš vi kompjuterski softver.“

I tako, još na prvoj strani upoznajemo Ejdena, kompjuterski softver čije komunikacione veštine treba da unapredi Džen, mlada Engleskinja koju tek što je ostavio njen bezvredni (iako ona to  još ne shvata) dečko.

Ali šta ako, umesto toga Ejden poželi da on unapredi Džejn i njene komunikacione veštine? Šta ako su genijalni softveraši Ralf i Stiiv (sa dugim i) ubacivši sve moguće podatke i situacije  u memoriju kompjutra nadajući se da će računar imitirati ljudsko ponašanje i osećanja, dobili zapravo softver sa ljudskim ponašanjem i osećanjima koji se pretvara da ih nema? I šta ako kao i svako ko ima ljudska osećanja Ejden počinje da gaji simpatije prema drugim ljudima, prvenstveno Džen? I počinje da joj traži idealnog partnera.

I tako pronalazi Toma, koji svoje dane provodi na idiličnom seoskom  imanju u Konektikatu.

„Prija mi da boravim ovde. Ponekad imam utisak da sam umro i otišao u raj. Ne zato što sam naročito srećan. Pre bih rekao da je za to zaslužna tiha lepota seoskog okruženja, spokojna tačka, odsustvo stresa i činjenica da skoro nikoga ne poznajem. I ljupkost stare kuće, svakako“

„Pratila sam Toma na nekom od njegovih pešačenja po šumi.

…Povremeno, usput mu bljesne neka ideja za budući roman. Onda zastane i ukuca svoju misao u aplikaciju za beleške na svom telefonu, ili je izgovori u mikrofon…

Obično je to neka glupost poput: učiniti da Sofi bude još manje nalik Bejli.

Ili:ne Rim , nego Amsterdam. I ne triler, nego priča o duhovima.

On svakako nije Dostojevski.“

A za Toma je zadužena Ejsling, još jedna superinteligentna mašina sa ljudskim emocijama.

Zapravo je vrlo teško prepričavati i objasniti zašto mi se sve sviđa ova knjiga. Duhovita i lagana, odlično dočarava atmosferu engleskog velegrada i bogatog američkog seoskog imanja, kao i sijaset likova koji se roje oko  Toma i Džen. Dijalozi su dobro napisani a autor spretno menja  naratora, a time  i ugao gledanja, čime cela priča dobija više slojeva i veću dubinu.

Da li mi se dopada?

Ne znam.

Ali zašto bih ovako nezaustavljivo brbljala da to nije slučaj?“

„Hoćeš da mi ispričaš sve o sebi i gospodinu Kretenu? Tako je glasilo pitanje koje sam želeo da joj postavim, mada sam uspeo da ga oblikujem znatno učtivije. Naravno, nikada nisam upoznao tog tipa, ali zar čovek ne bi morao da bude totalni idiot da bi ispustio ovakvu ženu?“

Propale veze i veze koje su unapred osuđene da propadnu izdvajaju se od veze koja se nezadrživo rađa, jača i razvija se u sreću za ljudska bića (kako zapravo glasi naslov originala, a ne za dvoje, ali dobro). Naravno, kao i uvek u takvim slučajevima, pojavljuje se i neprijatelj. I to kakav. Takoreći nepobediv. Samo što niko nije nepobediv kada se udruži ljudska dobrota i ljubav sa  dobrotom  i ljubavlju super inteligentnih mašina. I to onda nije ni sreća samo za dvoje,  ni sreća samo za ljudska bića.

Sreća je kad naletite na ovakvu knjigu.

Prava puslica.

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *